Svatko ima svoje strahove

Svatko ima svoje strahove

Prije koji dan, među srednjoškolcima. Provlači se tema o događanjima s istoka… Na red je došlo pitanje: “Što mislite? Hoće li doći do nas?” Krenula su tako nagađanja temom obuzetih petnaestogodišnjaka…

 

Najglasniji je rekao: “Ako odluče na nas, gotovi smo u trenu!” Razvila se galama i daljnje teorije, no jedan je nešto tiše prozborio: “Moooolim? O, ne! Ma samo ne prije ljeta.” Uputio je pogled prijateljici u klupi koja mu je uzdahnuvši uzvratila: “Ne, samo ne prije maturalne!”

 

Moj boravak u Indiji

Ova fotografija snimljena je za vrijeme mog boravka u Indiji. Prikazuje dvojicu dječaka, dvojicu prijatelja. Naime, mališani su kasnili na jutarnju nastavu, svaki iz svog smjera. Pred školom su se sastali i uhvatili za ruke ne bi li uz simultani korak prevalili posljednjih nekoliko metara do svog razreda te zajedno odslušali jezikovu juhu usmjerenu na neispravnost njihovog ponašanja. Jesu li u toj dobi mogli razaznati da je kritika upućena njihovom ponašanju, a ne njima kao osobama, i je li bila takva? Ne znam… Podnijeli su to hrabro, stojećki. Tu i tamo možda bi se malo jače stisnuli za rukice, ne bi li umirili strah onog drugog, postajući istovremeno snažniji za sebe.

Svatko ima svoje strahove i svoje razloge… 

Lakše je uz nekoga, uz nekoga kome možeš ispričati što te tišti ili uz nekoga kome možeš stisnuti ruku, u tišini… bez riječi…

Podijeli na:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Pinterest